Dubrovnik  
Početna
Trebate Vodiča ?
Upoznajte se sa dubrovačkim plažama!: Gradske plaže  

Dubrovacki miri - zidine Dubrovnika

 

 

Dubrovnik

Gradske utvrde i vrata od Grada

  1. Općenito o gradskim zidinama
  2. Gradska vrata i most na Pilama
  3. Tvrđava Puncjela
  4. Tvrđava Bokar
  5. Tvrđava Lovrijenac
  6. Tvrđava Minčeta
  7. Vrata od Ploča
  8. Tvrđava Revelin
  9. Tvrđava Asimon
  10. Vrata od Ribarnice
  11. Tvrđava Sv. Ivana
  12. Utvrda Mrtvo Zvono
  13. Vrata od Buže

1. Općenito o gradskim zidinama

Dubrovačke gradske zidine duge su 1940 metera (6365 stopa) u opsegu. Debljina unutarnjeg zida na južnoj (morskoj) strani je između 1,5 i 3 metra dok na sjevernoj (kopnenoj) strani debljina zida prosječno iznosi oko 4 metra. Na pojedinim mjestima debljina je i do 6 metara. Razlog zbog kojeg su zidine na morskoj strani tanje proizlazi iz nepristupačnosti obale i znatno manjoj snazi brodskih topova u odnosu na topove koji su se upotrebljavali u kopnenom ratovanju u doba izgradnje zidina. Iz istoga razloga je i visina zidina na morskoj strani nešto niža u odnosu na kopnenu stranu na kojoj visina zidina doseže između 22 i 25 metara.

Na kopnenoj strani unutarnji zid ojačan je nižim predziđem koje se obavija poput plašta uzduž unutarnjeg zida. Predziđe je flankirano sa jednim većim i devet manjih polukružnih bastiona. Radi bolje amortizacije topovskih pogodaka dio između unutarnjeg zida i predziđa (plašt) ispunjen je zemljom.

Dodatna zaštita Gradu su i dvije izdvojene gradske tvrđave, Lovrijenac na zapadnoj i Revelin na istočnoj strani zidina. Funkcija Revelina može se zaklučiti i iz samog imena ovog utvrđenja; naime rivelino je naziv za jaku tvrđavu koja se obično gradi nasuprot gradskih vrata radi zaštite ulaza u grad.

Dubrovnik je bio zaštićen i dubokim, dobro flankiranim, jarkom koji je sa svojim eskarpama i kontraeskarpama tvorio dobro zamišljenu defenzivnu zamku. Nažalost u današnje doba jarak je devastiran izgradnjom gradskog parkinga, ceste oko Grada, i parka u samom jarku tako da je osjećaj monumentalnosti zidina znatno umanjen.

Dubrovnik je imao zidine od najranijih početaka, međutim poznato je da te zidine nisu pružale Gradu adekvatnu zaštitu, tako je zabilježeno da je 988. godine makedonski car Samuilo probio zaštitni zid i zapalio Grad. Sličan događaj se ponovio i 1171. godine kada su se Dubrovčani pokušali suprostaviti mletačkom suverenitetu.

Na prijelazu iz XII. u XIII. stoljeće počinje se intezivno raditi na proširenju gradskih zidina da bi se obuhvatio i zaštitio cijelokupni urbani prostor Dubrovnika. 1266. godine započinju opsežni radovi na ojačavanju i nadogradnji izgrađenih zidina tako da se već 1296. godine projekt izgradnje zidina spominje dovršenim.

Zbog dinamičke političke situacije dogradnja zidina nastavlja se i u XIV. stoljeću uključivanjem Dominikanskog samostana u opseg zidina te ojačavanjem zidina sa 15 četverokutnih kula.

Slijedeća znatna modifikacija zidina uslijedit će u XV. stoljeću nakon što Turci osvoje Carigrad. Od 1453. do 1455. godine unutrašnji zid na kopnenoj strani se udvostručuje, sa dotadašnjih 1,5 metara debljine zid se pojačava na četiri metra. Do 1460. godine ojačava se i tvrđava Minčeta te zapadni zid na Pilama gdje se otvaraju nova dvostruka gradska vrata.

Imajući na umu novi vid ratovanja vatrenim oružjem i topovima Dubrovčani 1461. godine pozivaju poznatnog renesansnog arhitekta Michelozzo di Bartolomeo Michelozzi-a da prilagodi gradske zidine novom načinu ratovanja. Michelozzi je obrambenu snagu zida prenio sa visokih kula i zidova na upola nisko istureno predziđe i plašt koje je konstruirao sa skošenim kortinama te mnogobrojnim polukružnim bastionima. Obrambeni zid je tako povezan da omogućuje znatnu pokretljivost materijala i posade. Sa kula su skinuta teška gotička kruništa, dodatno je produbljen gradski jarak dok je naređeno rušenje svih građevina u okolici grada koje bi mogle poslužiti kao zaklonište napadaču. Kao dio prilagodbe Michellozi je tvrđavu Minčetu zamislio kao dominatnu cilindričnu tvrđavu i srž obrane Grada (dotad je bila kvadratanog oblika) te ju je ojačao snažnim natkrivenim predziđem sa kružnim hodnicima napravivši od nje kazamatnu tvrđavu (Kazamate su prostorije za topove u debljini zida). Michelozzo je također napravio planove te započeo izgradnju tvrđave Bokar, ali 1464. godine napušta Dubrovnik te tu njegovu ideju naslijeđuju drugi graditelji.

Poslije zidine dograđuju Juraj Dalmatinac, Paskoje Miličević i drugi graditelji dajući zidinama izgled i duh koje su zadržale do danas. Danas dubrovačke zidine predstavljaju unikatno gotičko-renesansno zdanje koje ponosno stoji na čast slobodi, Dubrovniku i njegovim graditeljima.

^go to top^

2. Gradska vrata i most na Pilama

Vrata od Pila sastoje se od unutrašnjih i vanjskih gradskih vrata.

Vanjska vrata s renesansnim lukom u obliku polukružne tvrđave građena su 1537. godine. Preko gradskog jarka vodi kameni most koji je povezan sa vanjskim vratima drvenim pokretnim mostom. Drveni pokretni most diže se lancima, protuutezima i vitlom te zatvara gradska vrata.

Prvi kameni most na zapadnom kraju Grada sagradio je 1397. godine Ivan iz Siene. Taj most imao je samo jedan luk i kamena sjedala sa strane te je bio jednak sadašnjem mostu unutrašnjih vrata od Ploča. Naime, most unutarnjih vrata od Ploča građen je 1449.-50. po nacrtu mosta na Pilama.
1471. godine proširen je gradski jarak, te je most Ivana od Siene porušen, a sagrađen je novi most sa tri luka prema nacrtu protomajstora Paskoja Miličevića.
1533.-1537. porušen je prvi luk mosta, pregrađena su vrata na današnji oblik i napravljen je drveni pokretni most.

Unutrašnja vrata koja prolaze kroz glavni gradski zid, s gotičkim lukom i dvostrukim vratnicama, građena su po uzoru na Vrata Ribarnice 1460. godine na mjestu starih gradskih vrata.

^go to top^

3. Tvrđava Puncjela

Najviša  je četverouglasta gradska tvrđava. Utemeljena je 1305. godine, ali do 1350. nije bila završena. Godine 1463. tvrđava je pojačana novim debelim zidom s vanjske strane i izgrađena joj je donja kortina, kroz koju prolazi hodnik predziđa.

Ova tvrđava je osnovana doprinosom susjednog koludričnog samostana sv. Klare, koji je u njoj imao kuhinju. Ime tvrđave "Puncjela" dolazi od talijanske riječi "pulzelle" - djevojčice, a tako su stari Dubrovčani nazivali i susjedni samostan, jer su se u njemu odgajale djevojke. U gornjem dijelu tvrđave je mala presvođena kapela, kao uspomena na prastaru crkvicu sv. Vlaha koja je prije izgradnje zidina novog dijela grada bila na tom mjestu.

^go to top^

4. Tvrđava Bokar

Kazamatna utvrda na hridinama ispod tvrđave Kalarinje. Ova utvrda je utemeljena 1461. Izgrađena je prema nacrtima Michelozza. od 1463. s ove utvrde su se isprobavali topovi, a ona još dugo nije bila završena. Godine 1470. govori se o potrebi njezina završenja. Presvođuje se 1555., a nadograđuje 1570. godine.

Obzirom da jedan njen dio leži na odvojenoj hridi, između kopna i te hridi napravljeni su svodovi ispod kojih prolazi more. Sama utvrda je veoma ukusno građena s 3 bogata vijenca. u njenoj unutrašnjosti nalaze se kazamate za male topove i municijske komore. Glavni zadatak je ove utvrde bio obrana jarka i mosta na Pilama.

^go to top^

5. Tvrđava Lovrjenac

Ova tvrđava je izgrađena na 37 metara visokoj hridi ispred uvalice Kolorina zapadno od zidina Grada Dubrovnika.To je jedina tvrđava koja nije u sklopu gradskih zidina.

Tlocrt tvrđave ima oblik trokuta s malo prikraćenim zapadnim uglom. Na tom uglu najmasivnije i najviše zidine sačinjavaju kavalir, s jakim i visokim prsobranima. (Kavalir je uzdignuti dio tvrđave za smještaj oružja koji nadsvođuje drugu obranu tvrđave).

Tvrđava ima 3 tarace, najviša je kod samog kavalira, a najniža je okrenuta prema pučini. U sredini, arkadama okruženog tvrđavnog dvorišta nalazi se ogromna čatrnja za kišnicu, a druga manja je u kuhinji tvrđave.

U Lovrjenac se ulazilo preko 2 mosta, koji su nekoć bili pokretni, te kroz malena vrata nad kojima je poznati natpis: NON BENE PRO TOTO LIBERTAS VENDITUR AURO (Sloboda se ne prodaje, ni za svo zlato svijeta). Malo je poznato da je ovaj natpis zapravo izvučen iz basne "O vuku i psu" iz Ezopovih basni od Waltera iz Engleske.

Vrata sa natpisom su nekoć bila dvostruka, dok Austrija nije porušila unutrašnja radi iznošenja starih topova prilikom razoružanja tvrđave. Na unutrašnjim vratima je također bio natpis: SI NOVA VIS SVPREM VRGRET THIPHOEA TONANTEM, HAEC HABEANT ILLVM MOENIA, TVTVS ERIT. koji u prijevodu glasi: "Da nova sila višnjih pritisne gromovnika Tifeja, njega bi štitili bedemi, siguran bi bio".

U blizini vrata, visoko na zidu je velika renesansna niša, u kojoj je kip sv. Vlaha. Niša je djelo domaćeg majstora, Korčulanina Vicka Lujova.

Zidovi tvrđave prema sjeveru, zapadu i jugozapadu debeli su 4-12 metara, zid tarace prema pučini 1,5m, a na istočnom, prema gradu okrenutom dijelu samo 60cm. To je bila predostrožnost u slučaju prijetnje Gradu, ako bi se zapovjednik tvrđave odmetnuo i usudio okrenuti topove na Grad.

Legenda stavlja utemeljenje ove tvrđave u godinu 1018., odnosno u 1038. Međutim prvi službeni podaci o ovoj tvrđavi postoje tek iz 1301. godine, a to je zaključak Vijeća umoljenih o izboru njena kaštelana.

Ova važna tvrđava bila je vrlo dobro očuvana i naoružana. Njezin zapovjednik, kaštelan, bio je jedan od najbolje plaćenih državnih namještenika. Posada se u vrijeme Republike sastojala od kaštelana i 20-25 vojnika. Naoružanje tvrđave se sastojalo od većeg broja topova različitih kalibara, među kojima je bio i veliki, prelijepi top zvan "Gušter", djelo Ivana Rabljanina. Taj top je bio ponos obrane Dubrovnika. Gušter je na sebi imao mnoge ornamente i posebno zanimljiv Rabljaninov natpis koji u prijevodu sa latinskog glasi:

"Godine spasa 1537.
Da Jupiter svemogući po drugi put uništiti želi okrutni rod, tada bih i sam dakako silama svojim bjesnio češće od Jupitera samog silom koju umješno dala je ruka Baptiste.
Djelo Baptiste Rabljanina na tvrđavi Sv. Lovrjenca."

Po priči Gušter sad leži negdje na morskom dnu podno Lovrjenca. Naime po priči Austrijanci su htjeli Guštera staviti u muzej u Beču te su ga stoga htjeli sačuvati u komadu. Vezali su ga užetom i pokušali staviti na splav sa zapadne strane tvrđave. Uže je puklo i Gušter je završio na morskom dnu.

^go to top^

6. Tvrđava Minčeta

Minčeta je velika cilindrična tvrđava s masivnim podnožjem u obliku velikog pokrivenog predziđa. Na njenom je vrhu masivno krunište, izbočeno prema vani. Drže ga kamene peterostruke konzole. Krunište je više dekorativne nego strateške prirode. Ime Minčeta tvrđava je dobila po obitelji Menčetić na čijem zemljištu je tvrđava izgrađena.

Minčeta je građena u dva navrata. Prva četverouglasta visoka kula građena je 1319. godine, a njen graditelj bio je Ničifor Ranjina.

Nakon pada Carigrada 1453. dosta se vijećalo o pojačanju ove važne tvrđave. 1455. zaključeno je da se zaobli, te je detaljno opisano kako to treba izvesti. Gradnja je prekidana radi haranja kuge. Napokon 1461. s dolaskom firentinca Michelozzo di Bartolomeo Michelozzi-a u Dubrovnik rad na ovoj monumentalnoj tvrđavi je nastavljen i jasno definiran prema drvenom modelu arhitekta. Michelozzo je u u predziđe ugradio prostorije za smještaj topova, tzv. kazamate koje su bila inovacija onog vremena.

Nakon Michelozzova odlaska 1464. godine iz Dubrovnika Juraj Dalmatinac preuzima gradnju i dodaje dekorativno gotičko krunište.

Ova tvrđava bila je  naoružana s 9 topova, među kojima je na gornjoj platformi bio jedan ogromni brončani top, remekdjelo dubrovačkog ljevača topova Ivana Rabljanina. U prvim godinama austrijske okupacije top je raspiljen i prenesen u Beč te pretaljen u artiljerijskom arsenalu. Taj top je imao kalibar od 60 funti i težio više od 7000 kilograma. Zbog svoje iznimne ljepote i ukrašenosti Napoleonovi vojnici su taj top nazivali "La belle femme" (Lijepa žena).

^go to top^

7. Vrata od Ploča

Unutrašnja Vrata od Ploča nekad su se nazivala Vrata sv. Luke, prema obližnjoj crkvici. Ta su vrata dosta mala. Njihova je širina 2m. Građena su u romaničkom stilu, a na ključnom kamenu luka timpana, isklesana je romanička glava sv. Vlaha. Glava sv. Vlaha nad starim vratima je ispiljena na pola jer su je Austrijanci iskoristili kao uporište za potporanj stražarskoj kućici. Nad starim vratima visoko strši tvrđava Asimon.

Do ovih vrata su druga vrata, nova i mnogo veća; ona su otvorena za vrijeme austrijske okupacije, pred konac prošlog stoljeća.

Druga unutrašnja vrata od Ploča sagradio je Simeone della Cava 1450. godine , a pred konac XIX. st. su proširena. Pred tim trećim unutrašnjim vratima od Ploča nalazi se kameni most na jedan luk. Simeone della Cava sagradio ga je 1449. godine, a po uzoru na most koji je pred Vratima od Pila 1397. sagradio Ivan iz Siene. Ovaj most vodi prema vanjskim Vratima od Ploča ali da bi se do njih došlo proazi se kroz barbakanu Revelina i putem dalje preko malenog trga zvanog Trg oružja, izgrađenog 1594. godine.

Vanjska vrata od Ploča naslanjaju se na Revelin. Izgrađena su u XV. stoljeću. Vrata su drvenim pokretnim mostom povezana sa dvolučnim kamenim mostom, djelo Paskoja Miličevića, dosta sličnom mostu na Pilama, djelu istog majstora.

^go to top^

8. Tvrđava Revelin

Na istočnoj strani grada, pred gradskim Vratima od Ploča, diže se ova velika masivna tvrđava, odijeljenja od grada jarkom, a spojena mostom. Tlocrt tvrđave ima oblik nepravilnog četverokuta, čiji je sjeverni ugao u obliku oštrog kuta.

Tvrđava ima 3 velike predsvođene, arkadama međusobno spojene prostorije i najveću taracu u Dubrovniku. U debljini sjevernog zida, na razini jarka, su hodnici podijeljeni na male prostore, koje imaju trostruke puškarnice i kanale za ventilaciju, koji završavaju na gornjem katu tvrđave.

Pred tvrđavom je velika platforma, preko koje prolazi put. Tvrđava i platforma okružene su s tri strane gradskim jarkom, a četvrtu zapljuskuje more. Platfroma je držala tiopove koji su štitili luku. Put s obje strane je ograničen tvrđavnim gradskim vratima. Pred vanjskim, prema predgrađu okrenutim vratima je pokretni most sagrađen krajem XV. st. po nacrtu dubrovačkog inžinjera Paskoja Miličevića. Most, koji spaja Revelin s gradom, sagrađen je 1449. godine, a kao uzor je služio tadašnji jednolučni most Vrata od Pila, sagrađen krajem XIV. stoljeća.

Naziv Revelin potječe iz fortifikacijske arhitekture "rivelino" (ravelin), a označava utvrde postavljene da brane najslabije točke grada ili pojedina gradska vrata, Ako je rivelino bio ispred gradskih vrata, mostovima je bio spojen s gradom i predgrađem. Prvobitni rivelini bili su obzidani zemljanim nasipima, a takav je u početku bio i ovaj u Dubrovniku.

Prvi zapis o potrebi podizanja predutvrde na mjestu današnjeg Revelina spominje se u 1449. godini. Ta utvrda se počela graditi 1463. godine, a današnju snagu i izgled duguje briljantnoj zamisli Antonia Ferramolina iz Bergama koji je 1538. godine na dotadašnjoj utvrdi zamislio i izgradio tvrđavu Revelin kao isturenu masivnu tvrđavu nepravilnog četverokutnog tlocrta sa sjeveroistočnim oštrim kutem. Gradnja Revelina je dovršena već 1551. godine.

Prilikom gradnje Revelina postojao je propis da svatko tko dolazi u Grad mora sa sobom donjeti jedan kamen, veličinom prikladan svojoj fizičkoj građi. Zanimljivo je također spomenuti da je na zapadnoj strani Revelina u 1543. godini prigrađen magazin soli, tzv. Slanica. U niši iznad ulaza u Slanicu nalazi se jedini kip koji Sv. Vlaha prikazuje u profilu. Umjetnik ovog jedinstvenog djela nije poznat, ali stručnjaci smatraju da je mogao biti izgrađen oko 1480. godine u radionici dubrovačkog protomajstora Paskoja Miličevića.

Prilikom areheoloških istraživanja unutar tvrđave Revelin 1983. -86. godine nađeni su brojni ostaci zidova i građevina iz doba prije Revelina od kojih bi najzanimljivije bilo spomenuti peć vrsnog ljevača zvona i topova Ivana Krstitelja Rabljanina.

U novije vrijeme unutrašnjost tvrđave Revelin je ekstenzivno pruređena te služi za različita kulturno-zabavna događanja. Razne konferencije, koncerti i druga događanja su čest gost ove stare tvrđave, moderno prilagođene i klimatizirane da služi svojoj novoj svrsi. Krovna terasa Revelina, nekad platforma za moćne topove, danas je posebno cijenjena autentična pozornica za razne predstave Dubrovačkih ljetnih igara.

^go to top^

9. Tvrđava Asimon

Na unutarnjim Vratima od Ploča strši visoka trokutna tvrđava, koja čini zaglavak 4m debelog gradskog zida, koji se proteže od Vrata od Ploča do Minčete. Ona je izgrađena u XIV. st., u vrijeme kada je samostan dominikanaca okružen gradskim zidom. Dokumenti iz 1318. nazivlju je "Ugao", a oni iz 1438. zovu je "Tvrđavom od Ploča".

1452. tvrđava je pojačavana, a godinu dana kasnije zaključeno je da se njezina unutrašnjost ispuni kamenom i krečom, uz prethodnu dozvolu nadbiskupa, radi grobnica koje su se na tom položaju nalazile.

Kasnije je prozvana "Asimon" što dolazi iz iskvarenog i skraćenog latinskog naziva "Arx inter moenia" (tvrđava između zidova). Ponekad, kao i u popisima stražarskih mjesta godine 1501. i 1511. zovu je "Timon".

^go to top^

10. Vrata od Ribarnice

Zovu se tako jer se kroz njih izlazilo na ribarnicu, koja je do druge polovine XIX. stoljeća bila na trgu pred ovim vratima.

Građena su u gotičkom stilu 1381.-1387. godine, kao i zid u kojem su probijena. To su tada bila najveća gradska vrata pa su ih nazivali i Velikim vratima. Nad vratima je kip sv. Vlaha u masivnoj niši, koja je ukrašena gotičkim fragmentima.

1632. godine namjeravalo se pred ovim vratima izgraditi predziđe s vanjskim gradskim vratima. Sličan, ali opet neizvršen prijedlog bio je 1785. godine.

^go to top^

11. Tvrđava Sv. Ivana

Ova velika tvrđava, koja je bila glavna obrana gradske luke, naslonjena je na istočni gradski ugao.

Već 1346. zaključeno je da se na gatu (mulu) sagradi jedna tvrđava, od koje je imao ići gradski lanac do tvrđave sv. Luke. S njenom izgradnjom je odmah započeto, te su radovi trajali nekoliko godina.

Ova tvrđava postoji i danas kao sastavni dio današnje tvrđave, u koju je potpuno ugrađena. Njeni obrisi vide se na zapadnom zidu tvrđave. Tvrđava je bila s gradom povezana zidom, kroz koji su prolazila "Vrata mula". Na samom pak gradskom uglu u blizini tog zida stajala je stara tvrđava, koju su nazivali "Gundulićevom tvrđavom".

Početkom XV. stoljeća ispred Tvrđave od mula sagrađen je niski polukružni bastion, koji je sačinjavao predziđe tvrđave, a 1500. godine započeto je s pregradnjom stare Gundulićeve tvrđave, koja se ponekad nazivala "Tvrđava sv. Ivana", prema obližnjoj crkvici.

Umjesto stare četverouglaste tvrđave, sagrađena je velika polukružna, a ispred nje peterouglasti bastion. Od godine 1552. započeto je s povezivanjem zidova ovih bastiona tj. pregradnje su izvršene prema nacrtu protomajstora Paskoja Miličevića.

Godine 1552. započelo se povezivanje ovih bastiona, tj. onog ispod Tvrđave od mula i onog ispod sv. Ivana. Obje tvrđave sa svojim bastionima, spojene su u jedinstvenu građevinu, koja je dobila službeni naziv "Tvrđava sv. Ivana na mulu".
Rad na ovoj veličanstvenoj tvrđavi je trajao do 1557. godine.

^go to top^

12. Utvrda Mrtvo Zvono

Utvrda "Mrtvo zvono", ponekad zvana i "Bastion sv. Petra" nema pravi oblik bastiona, jer joj je kut šiljka veći od 90o (oko 140o), a na samom šiljku je polukružna tvrđava.

1501. je zaključeno da se ispod crkve sv. Petra Klobučića, izvan gradskih zidina, na morskim hridinama sagradi polukružna tvrđava, prema zamisli protomajstora Paskoja Miličevića.

Gradnja je započela 1509. godine. Prema zaključcima vijeća iz 1555. počelo se zidanjem lica bastiona, što se proteglo sve do 1574. Lice bastiona i sama tvrđava ukusno su i solidno građeni s visokim kosinama i s dva vijenca. Koncem XVI. stoljeća ovaj bastion se ubraja u osam glavnih gradskih utvrda.

U velikom potresu 1667. bastion nije stradao od samog potresa, ali vatra koja se širila iz grada je zapalila municijsku komoru te je tom prilikom bačen u zrak jedan top.

Utvrda je dobila ime "Mrtvo zvono" po zvonu namještenom 1494. godini na crkvici sv. Petra Klobučića, a koje je iznimno zvonilo samo za sprovode. Po tom zvonu, koje se prije nalazilo na tvrđavi zvonari Kneževog dvora, dobio je naziv osim bastiona i obližnji mali trg.

^go to top^

13. Vrata od Buže

Nalaze se u sjevernim gradskim zidinama i otvorena su 1908. godine za austrijske vlasti.

Nakon različitih devastacija povijesne gradske jezgre od austrijske vlasti uslijedilo je i probijanje samih zidina kad su nastala peta gradska vrata, ona >od buže< kako su ih Dubrovčani u posprdnom tonu nazvali. Razlog probijanju novih vrata bilo je tenisko igralište koje je za potrebe časnika austrijske vojske nastalo nasipanjem obrambenog jarka u visini od sedam metara.

Krajem 2003. godine u Gradskom vijeću Grada Dubrovnika predloženo je probijanje još jednih - opskrbnih gradskih vrata. Taj prijedlog je naišao na odobravanje vijećnika i gradonačelnice. Cijeli slučaj je popraćen u članku Vjesnika: Mirnodopsko razaranje dubrovačkih zidina.

^go to top^